OLIVER BUNIC / AFP / ProfimediaIlustracija, osvećenje vode
Mladi sveštenoslužitelj je doživeo trenutak preobražaja kada se pred njegovim očima desilo nesvakidašnje čudo osvećenja vode – mutna tečnost postala je kristalno čista, a s njom je i njegovo srce pronašlo novi put vere.
U Pravoslavlju čuda nisu samo daleki i retki događaji, već živi dokazi Božanske prisutnosti u svetu. Ona se ne dešavaju radi senzacije, već kao svedočanstva vere, podsticaji pokajanju i blagoslov onima koji ih primaju. Neretko su skrivena od ljudskih očiju, poznata samo onima koji su im neposredni svedoci. Takav je i ovaj divni događaj, koji nam prenosi otac David Proskurjakov, sveštenik Ruske pravoslavne crkve.
Otac David pripoveda kako se, u vreme studentskog života njegovog rođenog brata, koji je svedočio ovom događaju, u moskovskom manastiru odigralo nesvakidašnje čudo osvećenja vode. Mladi sveštenik, tek rukopoložen, borio se sa duhovnim iscrpljenjem. Monaško služenje, puno dugih bogosluženja i poslušanja, činilo ga je klonulim, nezadovoljnim i nesigurnim u svoje služenje. Teško breme pomisli i umora pritislo je njegovo srce.
Po svedočenju oca Davida, mladi sveštenik je jednog dana dobio blagoslov da osveti vodu.
- S obzirom na veliku potrebu, voda se osvećivala u velikom rezervoaru napolju. Ostavivši slavinu da se puni, otišao je da obavi druge obaveze. Kada se vratio, zatekao je vodu boje tamnog čaja, neprijatnog mirisa rđe. U tom trenutku, nesposoban da se izbori sa sopstvenom slabošću, samo je nemoćno odmahnuo rukom. Pomislivši da ga ionako čeka prekor, započeo je molitveno pravilo - kaže otac David, prenosi portal foma.ru..
Olga MALTSEVA / AFP / Profimedia
Ilustracija, osvećenje vode
Ono što se potom dogodilo prevazišlo je svaku sumnju.
- Kada su prisutni počeli da sipaju svetu vodu u svoje posude, sveštenik je očekivao negodovanje i pritužbe. Međutim, svi su mirno uzimali vodu, niko se nije žalio. Zbunjen, prišao je rezervoaru – i ostao bez daha. Voda, koja je do maločas bila mutna i nečista, sada je blistala bistrinom poput izvorskog kladenca. Nestao je i jak miris rđe, a ukus vode postao je blag, podsećajući na onu sa Bajkalskog jezera - pripoveda sveštenik David Proskurjakov.
Zahvaćen neopisivom radošću, mladi sveštenik je napunio kutlaču i potrčao po manastirskoj porti, nudeći svima da probaju njenu novostečenu čistoću. Ljudi su ga zbunjeno posmatrali, ne shvatajući njegov zanos, ali on je, dirnut Božanskim znamenjem, klicao iz sveg srca: „Hristos vaskrse, jer je Svemoguć!“
Ovo čudo, po rečima oca Davida, nije samo pročistilo vodu – ono je pročistilo i srce mladog sveštenika. Svaka tuga i klonulost nestale su u trenutku, kao da ih nikada nije ni bilo. Onaj koji je bio na ivici očajanja, sada je bio preobražen radošću i novom snagom. Gospod je Svojom blagodaću osvetio vodu i dodir Svoje ljubavi položio na dušu služitelja, pokazujući mu da je On uvek prisutan, spreman da podigne one koji posrću i da svetlošću obasja one koji su u tami.
Tako je osvećenje vode postalo osvećenje srca. U nečemu što je izgledalo kao trenutak duhovne nemoći, Gospod je pokazao Svoju moć i milost. I do danas, priča o ovom čudu ostaje živo svedočanstvo da su vera i nada nikada neugasivi plamenovi, koje ni najmračniji trenuci ne mogu ugasiti.
Ranije je bilo nezamislivo da sveštenik dođe na sahranu kremiranog, jer hrišćani pravoslavci veruju u svetost i nepovredivost tela, pa se ono zbog toga "predaje zemlji na čuvanje".
Upokojio se dugogodišnji profesor Bogoslovije Svetа Tri Jerarha u manastiru Krki i Karlovačkoj bogosloviji, književnik, istoričar i pedagog Svetozar Borak koji je iza sebe ostavio primer života posvećenog istini, znanju i Hristu.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Eparhija raško-prizrenska podnela novu krivičnu prijavu protiv Nikole Džufke, Albanca koji godinama nasilno upada u pravoslavne hramove i pokušava da ih prisvoji za svoju organizaciju, dok SPC upozorava da kosovske institucije godinama ćute na njegove napade.
Tokom istorijskog sabranja u Rilskom manastiru, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije primio je visoko odlikovanje Eparhije lovčanske, potvrdivši neraskidivo prijateljstvo Srpske i Bugarske crkve.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva „Stevan Sinđelić“, gaseći požar na obodu grada, naišli su na prizor pred kojim su zanemeli — ikona Presvete Bogorodice ostala je čitava uprkos požaru.
U manastiru posvećenom Svetim Kozmi i Damjanu, na mestu koje je nekada bilo srušeno i zapaljeno, dešavaju se nepojmljive isceliteljske priče; tu, pod senkom minareta, Božija sila spaja ono što ljudski um ne može razumeti – muslimane i pravoslavce u tišini oproštaja i zajedničke vere u čudo.
U svetinji smeštenoj u dalmatinskom kanjonu reke Krke, ikona Svetog arhangela Mihaila počela je da mirotoči, podsećajući verni narod na dubinu vere i snagu duhovnog dodira kroz svete ikone koje čuvaju tajnu nebeskog prisustva.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.
Na praznik srpskog jedinstva, episkop osječkopoljski i baranjski poručio da lažne vrednosti kao otrov razaraju narod, udaljavajući ga od Hrista i večnog smisla života.