Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog mučenika Julijana Tarsijskog.
Bio e blagorodnog, senatorskog porekla. Živeo je u Tarsku Kilikijskom.
Stradao je sa samo 18 godina u vreme Dioklecijanovo, kada je podvrgnut istjazavanju za veru.
I u tim trenucima, sveti Julijan beše već dovoljno vaspitan i utvrđen u hrišćanskom blagočešću. Celu godinu vodao ga je namesnik carski za sobom iz grada u grad, mučeći ga i nagovarajući, da se odrekne Isusa Hrista.
- Majka Julijanova sledovaše izdaleka svome sinu. Kada je namesnik uhvati i posla da usavetuje svoga sina, da se odrekne Hrista, ona tri dana govoraše u tamnici svome sinu suprotne savete, učeći ga i hrabreći da ne klone duhom, no da s blagodarnošću Bogu i smelošću ide na smrt - piše u žitijama.
Mučitelji su tada tada ubacili Julijana u vreću sa peskom, u kojju su stavili i škorpije i zmije, zašili je i bacili su more. A, i majka Julijanova umre na mukama. Njegove mošti izbacili su talasi na obalu, a vernici su ih preneli u Aleksandriju i časno sahranili 290. godine.
Docnije su mu mošti prenete u Antiohiju.
Sveti Jovan Zlatoust docnije držao je pohvalnu reč Svetom mučeniku Julijanu.
- Iz usta mučenika ishodio je sveti glas, i zajedno s glasom izlivala se svetlost jasnija od sunčanih zraka. Uzmi koga bilo, sumašedšeg i besnog, i privedi ovome svetome grobu, gde su mošti mučenikove, i videćeš, kako će on (demon) nepremeno iskočiti i pobeći kao od palećeg žara - govorio je Sveti Jovan Zlatoust.
Iz ovih reči jasno je kako su se mnogobrojna čudesa morala dešavati na grobu svetog Julijana.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U jednom obraćanju otac Oliver Subotić se dotakao palog anđela objašnjavajući da je njegova prevara izvedena u krugovima koji smatraju da on ne postoji, kao i da to đavolu odgovara.
Oblak iznad svetinje, kako tvrde svedoci, bio je neverovatno sličan liku Isusa Hrista.