Tražimo da pre nego što se vratimo u prah iz koga smo sazidani, dobijemo priliku da se pokajemo, da se vratimo u naručje Oca.
Na "poslednji", "veliki" i "spasonosni" dan Pedesetnice, kada nam se u punoj sili otkriva tajna Svete, Jednosušne, Životvorne, Nerazdeljive i Neslivene Trojice – Oca, Sina i Svetoga Duha, Crkva posle svečane liturgije služi poseban večernji čin, poznat kao Večernja služba kolenopreklonjenja.
Ovaj jedinstveni večernji čin obeležava dolazak Svetoga Duha – Trećeg Lica Presvete Trojice, „koji je svetlost, život i izvor života umnoga, Duh premudrosti i razuma, dobar, prav, umni, koji vodi, čisti grehe, Bog je i bogotvori, oganj od ognja rođen, govori, dejstvuje i deli darove“.
Odmah nakon uobičajenog ulaska u hram i pevanja "Svetlosti tiha", pojci uznose Veliko prokimen:
- Ko je Bog veliki kao Bog naš?
- Ti si Bog, koji činiš čudesa! - u tonu dostojnom veličine praznika. Zatim nas đakon, klerike i vernike, poziva na kolenopreklonjenje i molitvu:
- Još i još, priklonivši kolena, Gospodu se pomolimo.
Od svetlog jutra Vaskrsa do Pedesetnice, Crkva u znak radosti zbog Vaskrsenja Hristovog zabranjuje svako kolenopreklonjenje. Molitva se tokom tog perioda uznosi isključivo u stojećem stavu, po kanonskom predanju, da bi se podvukla radost pobede nad smrću. Ali danas, na Pedesetnicu, taj stojeći stav ustupa pred molitvom pokajnika.
Crkva nas poziva da kleknemo – ne samo telom, već i dušom – pred Duhom Svetim, kroz koga "Otac se spoznaje, Sin se proslavlja, i jedna sila, jedna volja i jedno poklonjenje Svetoj Trojici se otkriva."
Kolenopreklonjenje – u narodu poznato i kao „metanija“ – telesni je izraz dubokog pokajanja. Čovek kleči, lice okreće ka zemlji i time ispoveda:
- Bože moj, na dnu sam. Pao sam. Prah sam i pepeo. Podigni me! Vaskrsni me! Spasi me!
I zaista, u danu kada Duh Utešitelj – Duh Istine – silazi među nas, pozvani smo da primimo stav pokajnika, ne samo telesno, već i životno.
Na Kritu stari ljudi govore:
- I ako si sam na vrhu planine ovog dana, treba da klekneš i prekrstiš se.
Te reči otkrivaju duboko osećanje zajednice Tela Hristovog. Bez obzira na to gde se vernik nalazi – u hramu, u domu, bolnici, na moru ili u inostranstvu, na polju ili u zatvoru – Crkva je tu. I svaka duša pred Bogom priklanja kolena:
- Još i još, priklonivši kolena, Gospodu se pomolimo.“
Shutterstock/MilanMarkovic78
Molitva u crkvi
Prva molitva kolenopreklonjenja upućena je Ocu – "Bezgrešnom, Bezpočetnom, Nevidljivom, Nespoznatljivom, Nepromenljivom, Milostivom Gospodu", Ocu Gospoda našeg Isusa Hrista. Sa pokajničkim glasom uzvikujemo: „Sagrešismo!“ i molimo za oproštaj i očišćenje:
- Ne sećaj se grehova mladosti i neznanja našeg, i od tajnih nas grehova očisti.
Tražimo da pre nego što se vratimo u prah iz koga smo sazidani, dobijemo priliku da se pokajemo, da se vratimo u naručje Oca. Molimo se da Bog suprotstavi bezdan svojih milosti mnoštvu naših prestupa.
Ovo je molitva „muška“, direktna, bez ulepšavanja:
- Sagrešismo! Očisti nas! Daruj oproštaj onima koji se u Tebe uzdaju!
Reči koje „pogađaju srce Oca Milostivog i Čovekoljubivog“.
Druga molitva upućena je Sinu – Gospodu našem Isusu Hristu, "Odasjaju Oca, neizmenljivom i nepomičnom liku Njegove suštine". Onome koji "daje molitvu onome koji se moli", jer bez Njega ni ne znamo šta da tražimo.
Ispovedamo:
Shutterstock/Alexey Pavlishak
Ispovest
"Strahom Tvojim stojimo pred Tobom, očajanje duše naše bacamo u more milosti Tvoje."
I molimo:
"Upravi mi život... nauči me putevima Tvojim... podaj mi Duha premudrosti, razuma, bogobojaznosti... ne liši me pravog i plemenitog duha.“
Jer samo sa Duhom Svetim možemo ispunjavati zapovesti Božije i osetiti Njegovo prisustvo.
I ispovedamo:
"Samo Tebi sagrešismo, ali samo Tebe i poštujemo. Ne znamo drugog Boga. Samo Tebi uzdižemo ruke.“
Ispovest duboke vere, straha Božijeg i žive nade.
Treća molitva ponovo se obraća Sinu – Isusu Hristu, "izvoru života i svetlosti, Tvorcu koji je večan kao Otac, Pobedniku nad smrću, koji je sebe prineo kao neporočno žrtvu za nas."
Ovoga puta ne molimo za sebe, već za usnule, rođake po telu i „sve bližnje u veri“.
Molimo:
"Upokoji duše slugu Svojih... gde nema bola, tuge, ni uzdisaja, već svetlost, prohlada i mir.“
SPC
Podsećamo da oni koji su u adu ne mogu sami tražiti oproštaj – samo mi koji smo u životu možemo uznositi molitve i žrtve za njihovo spasenje.
I u nastavku, druga molitva za upokojene, obraća se Hristu kao „Načelniku vaskrsenja i pravednom Sudiji“, moleći:
"Upokoji sve – i očeve, i majke, i braću, i sestre – sve preminule u nadi na život večni.“
Na dan Pedesetnice Crkva nas ne poziva samo na molitvu – ona nas vodi u najdublju tajnu života. Poziva nas da se sagnemo do praha, ne da bismo ostali u prahu, nego da bismo u Duhu Svetom ustali kao novi ljudi. To je smisao kolenopreklonjenja: pokajanje, molitva, vaskrsenje.
"Još i još, priklonivši kolena, Gospodu se pomolimo.“
BONUS VIDEO: Monah iz manastira Tumane otkrio istinu: Ovo je ključ za jaku veru
Proslavljajući ovaj sveti dan, koji je u crkvenom kalendaru označen “crvenim slovom”, vernici jačaju svoju veru i posvećenost Bogu, osvežavajući svoje duhovne korene i povezanost sa crkvom.
Dok patrijarh carigradski najavljuje dolazak rimskog pontifa i poziva na „jedinstvo u istini“, među pravoslavnim narodima raste strah da se ispod plašta sabornosti krije najdublja izdaja Svetog Predanja
Snimak žene koja bez imalo griže savesti uzima novac sa svetih mesta izazvao je buru na mrežama. Dok traje post i vreme duhovnog čišćenja, opljačkane su još dve svetinje, a vernici sa zebnjom pitaju: gde nestaje strah Božiji?
Na dan kada Crkva slavi Svetog Petra Koriškog, čije mošti vekovima privlače verni narod u manastir Crna Reka, sabralo se mnoštvo ljudi i duhovnika u nadi da će u tišini ovog svetog mesta pronaći odgovore na pitanja koja ih muče i utehu koju svet ne može da pruži.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Na dan Svete Trojice, s početkom u osam časova, održano je praznično jutrenje, a potom Božanstvena liturgija u devet časova i u nastavku Večernje po ustavu, litija - krsni vhod i rezanje slavskog kolača.
Svetu liturgiju je služio episkop dioklijski Pajsije, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva u molitvnom prisustvu vernog naroda, koji tradicionalno u Trojičindanskoj litiji sa krstom Svetog Jovana Vladimira izlazi na Rumiju.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Dok patrijarh carigradski najavljuje dolazak rimskog pontifa i poziva na „jedinstvo u istini“, među pravoslavnim narodima raste strah da se ispod plašta sabornosti krije najdublja izdaja Svetog Predanja
Sveto Pismo je od Duha Svetoga i sve što je u njemu napisano će se sasvim ispuniti, govorio je Starac Jefrem u svom ni malo optimističnom proročanstvu.
Dok patrijarh carigradski najavljuje dolazak rimskog pontifa i poziva na „jedinstvo u istini“, među pravoslavnim narodima raste strah da se ispod plašta sabornosti krije najdublja izdaja Svetog Predanja
Snimak žene koja bez imalo griže savesti uzima novac sa svetih mesta izazvao je buru na mrežama. Dok traje post i vreme duhovnog čišćenja, opljačkane su još dve svetinje, a vernici sa zebnjom pitaju: gde nestaje strah Božiji?
Svetogorski oci prvi su stigli da pruže duhovnu i telesnu pomoć ozleđenom verniku, dok su vojnici i vatrogasci izveli spektakularnu akciju spasavanja u gotovo nemogućim uslovima.
Nežne mesne loptice u kiselkastom sosu, nekada su se spremali pod sačem, a danas svojim mirisom i ukusom i dalje okupljaju porodicu oko stola – posebno na prvi dan Ramazanskog bajrama