OVAJ GREH SE IZJEDNAČAVA SA UBISTVOM, A SVI GA SMATRAMO BEZAZLENIM! Arhimandrit Stefan otkrio čime se pred Bogom nije za igrati
Pravoslavlje naglašava da brak treba da bude put duhovnog uzrastanja, ljubavi, žrtve i međusobnog služenja.
U tišini bola, rađa se snaga.
U životu svakog čoveka dolaze trenuci kada se čini da je teret pretežak, kada patnje deluju kao kazna, a iskušenja kao zidovi bez izlaza. Ipak, pravoslavlje nas uči da nijedna muka nije data bez smisla, i nijedno breme nije stavljeno na naša pleća bez snage da ga iznesemo.
Bog, kao Otac pun ljubavi, ne ostavlja svoje stvorenje u očaju. On zna do koje mere čovek može da podnese, i nikada ne dozvoljava iskušenje koje bi slomilo dušu. Patnje koje dolaze nisu slučajne, niti su izraz Božje surovosti – one su lek, često gorak, ali lek koji leči ono što se ne vidi na površini. One nas ne uništavaju, već preobražavaju.
Zato, kad dođu teški dani – ne gubi nadu. Jer svaka bol, ako se nosi sa verom, postaje put ka večnom miru. Iako je ljudima često neshvatljivo, u svakoj patnji Bog priprema nešto veće: čišćenje, sazrevanje i – konačno – radost koja dolazi ne samo nakon oluje, već iznutra, kao dar onima koji su izdržali.
U tišini bola, rađa se snaga. A u veri da nismo ostavljeni – rađa se nada koja nikad ne umire.
Starac Jefrem Filotejski je u jednoj svojoj misli upravo naglasak na to stavljao.
"Ma šta da se dogodi, nemoj gubiti nadu. Pojaviće se izlaz koji će odgovarati iskušenju. Bog neće dopustiti ili, bolje rečeno, neće čoveku dati breme koje prevazilazi čovekovu snagu. Ako već ljudi tako postupaju sa životinjama, onda će to još pre učiniti blagi Bog, koji je zbog ljudi prolio Svoju svesvetu krv na Krstu! Istina je da će hrišćani, koji izdrže privremenu patnju, kroz nju zadobiti buduću večnu radost i počinak".
Pravoslavlje naglašava da brak treba da bude put duhovnog uzrastanja, ljubavi, žrtve i međusobnog služenja.
Duhovske zadušnice pominju se već od 12. veka i obežavaju se uoči praznika Svete Trojice ili Duhova, koji padaju 50. dana posle Vaskrsa i desetog posle Spasovdana.
Mnogi brakovi se sklapaju dok parovi još plutaju u oblacima zaljubljenosti i neretko, brzo i "pucaju".
Sveti apostol Karp je bio jedan od Sedamdesetorice apostola, dok je Sveti apostol Alfej bio otac dvojice apostola iz Dvanaestorice i to Jakova Alfejeva i Mateja Jevanđelista.
Sveti Teofan osvetljava ideju da pravi sledbenici Hrista ne treba da teže materijalnim blagodatima, već da prihvate izazove i teškoće kao deo svog putovanja. On koristi primer Isusa Hrista, koji je trpeo mnoge nevolje, kao uzor za sve koji žele da idu njegovim putem. U ovom kontekstu, stradanje i odricanje postaju sredstva za duhovno pročišćenje i rast. Kao što je narod Izraela lutao po pustinji, tako i svakodnevni život vernika može biti pun iskušenja, ali cilj je svetlost – duhovna sreća i blagoslov koji dolaze nakon teških vremena.
Pravoslavlje uči da iskušenja ne treba doživljavati kao kaznu, već kao priliku za rast.
Oproštaj leći dušu.
Uspeh nije rezervisan samo za one koji uvek pobeđuju, već za one koji se nikada ne predaju.
"Budite vi, dakle, savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski."
Na strmim obroncima planine iznad reke Aos, u manastiru Stomio, gde je Sveti Pajsije proveo prve godine monaštva, danas reke vernika dolaze u nadi da će pronaći duhovni mir. Njegova rodna kuća, dečje staze i crkvica na visini postaju novo središte hodočašća i tihe molitve.
Ljudi se svakodnevno zaklinju u najmilije – roditelje, decu, pa čak i Boga – nesvesni da time krše Božiju zapovest i otvaraju vrata duhovnoj opasnosti. Pravoslavni sveštenik otkriva zašto takve rečenice nisu ni naivne ni bezazlene.
U Kareji je obavljena rotacija članova Svete Epistasije, uz prisustvo visokih grčkih zvaničnika, dok se najavljena poseta premijera Micotakisa pretvara u priliku za otvorene kritike monaha zbog zanemarene seizmičke pretnje koja ugrožava Atos.
Na naučnom skupu u organizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči otvorena su najdublja pitanja hrišćanske teologije: da li arijanizam živi i danas, šta nas uči Sveti Sava i kako izgleda dijalog Jerusalima i Atine u vremenu razdvojenih svetova.
Ističe da je društvo zakazalo, kada je pristalo na takvu ucenu, novčani nedostatak - koji svojim radom moraju da nadomeste oba člana porodice.
Na ostacima hrišćanskog hrama iz VI veka služena je liturgija u okviru Dana Svetog Jovana Vladimira, a sabranje je obeležio dramatičan apel sveštenika zbog skrnavljenja svetog mesta koje propada pred očima svih.
U saopštenju objavljenom na veb stranici CER-a su naveli da su iz uprave sarajevskog "Svisotela" u kojem je skup trebao da bude održan iznenada otkazali ranije rezervacije što su ocenili šokantnim.
U Kareji je obavljena rotacija članova Svete Epistasije, uz prisustvo visokih grčkih zvaničnika, dok se najavljena poseta premijera Micotakisa pretvara u priliku za otvorene kritike monaha zbog zanemarene seizmičke pretnje koja ugrožava Atos.
Poseta visoke delegacije ruske Dume Kosmetu 1994. godine donela je neobičan i dirljiv trenutak — prizor koji je šokirao i naučnika, nekadašnjeg komunistu i kosmonauta, ostavljajući dubok trag i podsećajući na neprekidno prisustvo Božje milosti u našoj istoriji i tradiciji.
U manastiru posvećenom Svetim Kozmi i Damjanu, na mestu koje je nekada bilo srušeno i zapaljeno, dešavaju se nepojmljive isceliteljske priče; tu, pod senkom minareta, Božija sila spaja ono što ljudski um ne može razumeti – muslimane i pravoslavce u tišini oproštaja i zajedničke vere u čudo.