AKO VAS UHVATI NAPAD PANIKE, SAMO ĆETE SE OVAKO SPASTI: Otac Miroslav ih je uporedio sa "predvorjem pakla", ali srećom, i za njih postoji rešenje
Napadi panike smatraju se najgorim iskustvom koje neko može da doživi.
Pahomije Bruskov objašnjava da je sve dozvoljeno, ali da je važno razmisliti šta je razlog za sedenje ili ležanje tokom molitve.
Molitva ima centralnu ulogu u životu hrišćana, pa sam tim i pravoslavaca, jer predstavlja razgovor čovekove duše sa samim Bogom. Molitva nije samo prilika da se traži pomoć ili izrazi zahvalnost, već je to i sredstvo za postizanje unutrašnjeg mira, duhovne obnove i očuvanje duhovnog zdravlja. Kroz molitvu se vernik duhovno pročišćava, stiče veću bliskost sa Bogom i izgrađuje svoje vrline.
Za pravoslavne hrišćane, molitva je temelj svih drugih vrlina, jer je kroz nju moguće razumeti duboke tajne vere i osvežiti ljubav prema Bogu. Bez nje, ni vera ni ljubav prema Bogu ne mogu biti potpuni i istinski.
Molitva treba biti iskrena i dolaziti iz srca, a vernici se često pitaju da li je prihvatljivo moliti se sedeći ili ležeći. Na ovo pitanje odgovara ruski vladika Pahomije Bruskov, koji objašnjava da je sve dozvoljeno, ali da je važno razmisliti o tome šta je razlog za sedenje ili ležanje tokom molitve.
Uvaženi ruski vladika Pahomije Bruskov dao je i više nego jasan odgovor na ovo pitanje.
On potom naglašava:
- Ako je čovek teško bolestan molitve može da čita i ležeći. Ali, ako ste prosto umorni ili ako ste lenji, onda morate da naterate sebe da ustanete. Tokom bogosluženja, tipik reguliše kada možemo da ustanemo a kada da sednemo: na primer kada se čita Jevanđelje i akatisti, slušamo stojeći, ali tokom čitanja katizmi, himni ili propovedi, sedimo - zaključuje vladika Pahomije.
Napadi panike smatraju se najgorim iskustvom koje neko može da doživi. Bez molitve je nemoguće razumeti tajne vere i bez nje nema prave ljubavi prema Bogu. Sveti Teofan Zatvornik za 32. četvrtak po Pedesetnici, podseća da je Sveti Jovan svojim svedočenjem dao jasnu potvrdu o Hristovoj božanskoj prirodi i misiji – kao obećanom izbavitelju koji je došao da spasi svet. Najpre se podvizavao u blizini svoga sela, no da bi izbegao bespokojstva od ljudi, udaljio se u pustinju, na obale Crvenog mora, gde je "kao zatvorenik" proveo dvadeset godina ne družeći se ni s kim osim s Bogom kroz neprestanu molitvu, razmišljanje i sozercanje.
- Apostol Pavle je napisao: "Sve mi je dozvoljeno, ali mi nije sve na korist". (Kor. 6,12). Ako ste umorni i bolesni, možete sesti u crkvi, a i tokom molitve kod kuće. Ali morate razmisliti koji je vaš razlog za to. Da li je to bolest koja vas sprečava da se molite, ili je to lenjost?
AKO VAS UHVATI NAPAD PANIKE, SAMO ĆETE SE OVAKO SPASTI: Otac Miroslav ih je uporedio sa "predvorjem pakla", ali srećom, i za njih postoji rešenje
OVAKO UPUĆENE MOLITVE ANĐELI ODBIJAJU ČAK I MONASIMA: Otac Rafailo objasnio kakva se molitva Bogu ne uznosi
SVETI JOVAN KRSTITELJ JE UKAZAO NA HRISTA, ALI SU GA MNOGI ODBILI – IZ JEDNOG RAZLOGA: Misli za svaki dan u godini
DVADESET GODINA PROVEO U TEŠKOJ SAMOĆI DRUŽEĆI SE SAMO SA BOGOM: Danas je Prepodobni Antonije Veliki
Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost.
Svetitelj u svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, za subotu druge sedmice Velikog posta, otkriva da put ka blagodatnom preobraženju vodi kroz tišinu i samoću, uz trud i poklone.
Predstavnici OCA tvrde da crkva pripada vernicima i da će hram ostati otvoren za sve koji žele da učestvuju u bogosluženju u duhu kanonskog jedinstva i vere.
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
Za hrišćanina, iskušenje je prilika da pokaže veru, istrajnost i ljubav prema Bogu uprkos okolnostima.
Na periferiji ruske prestonice, između svetlosti mozaika i senki istorije, uzdiže se hram koji čuva duhovnu snagu nacije i duboke simbole neispričanih sudbina.
Na periferiji ruske prestonice, između svetlosti mozaika i senki istorije, uzdiže se hram koji čuva duhovnu snagu nacije i duboke simbole neispričanih sudbina.
Umesto izraza "igre na sreću“, kakvim su ovaj način zarade želeli da predstave ljudima, sveštenik insistira da ga nazivamo pravim imenom.
Na naučnom skupu u organizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči otvorena su najdublja pitanja hrišćanske teologije: da li arijanizam živi i danas, šta nas uči Sveti Sava i kako izgleda dijalog Jerusalima i Atine u vremenu razdvojenih svetova.
Ističe da je društvo zakazalo, kada je pristalo na takvu ucenu, novčani nedostatak - koji svojim radom moraju da nadomeste oba člana porodice.
Umesto izraza "igre na sreću“, kakvim su ovaj način zarade želeli da predstave ljudima, sveštenik insistira da ga nazivamo pravim imenom.
Rođen na Blagovesti, praznik na koji se i upokojio, ovaj duhovni gorostas proveo je ceo život između progonstva, molitve i borbe za istinu. Zbog svojih stavova bio je sklanjan, saslušavan i tiho gonjen – a danas ga narod slavi kao sveca koji i dalje menja ljudske sudbine.
Ne treba vam ništa skupo: od krompira, povrća i malo sira nastaje nezaboravno starinsko jelo koje se u različitim krajevima drugačije zove, ali svuda miriše na dom, tradiciju i ljubav.