U hramu posvećenom velikom ruskom svetitelju, na dan njegovog molitvenog proslavljanja u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, liturgijsko sabranje donelo je radost i duhovno ukrepljenje među parohijanima.
Na dan kada je 1263. godine u Vladimiru sahranjen Sveti Aleksandar Nevski, veliki ruski knez i hrišćanski ratnik, u istoimenom hramu na Dorćolu svečano je obeležena hramovna slava. Svetu arhijerejsku liturgiju služio je episkop toplički Petar, uz sasluženje sveštenstva ovog hrama.
U prazničnoj atmosferi, ispunjenoj molitvom i duhovnom radošću, verni narod uznosio je blagodarnost Gospodu i Svetom Aleksandru Nevskom za njegovo molitveno zastupništvo.
Hram Svetog Aleksandra Nevskog na Dorćolu nosi duboke istorijske korene, svedočeći o kontinuitetu pravoslavne vere u srpskoj prestonici. Prvobitna crkva, podignuta 1877. godine, bila je skromna drvena građevina ispunjena opekom. Iako je 1891. godine srušena pod izgovorom urbanizacije, ideja o izgradnji dostojanstvenog hrama ostala je živa.
Gradnja današnjeg hrama započela je 1912. godine, prema projektu arhitekte Jelisavete Načič, u srpsko-vizantijskom stilu. Osvećenje temelja predvodio je mitropolit Dimitrije u prisustvu prestolonaslednika Aleksandra Karađorđevića. Zbog ratova, izgradnja je završena tek 1930. godine. Patrijarh srpski Varnava osvetio je hram, uz prisustvo kralja Aleksandra Karađorđevića, koji je darovao mramorni ikonostas, ikone i brojne druge ukrase.
Wikipedia
Hram Svetog Aleksandra Nevskog na Dorćolu
Hram je danas ne samo duhovno, već i umetničko središte. Ikone na ikonostasu izradio je Boris Seljanko, dok dela Jovana Bijelića, poput ikone Svetog kneza Lazara, krase unutrašnjost. Bogato freskopisanje, koje je 1998. godine započeo Milovaj Bijelošević, dodaje posebnu duhovnu dimenziju ovom prostoru.
Spoljašnjost hrama ukrašena je replikama motiva iz srpskih srednjovekovnih manastira. Na severnoj strani, kod oltara, nalazi se spomen-ploča na mestu gde su 1941. godine sahranjeni stradalnici bombardovanja Beograda.
Pored hrama, izgrađen je i novi parohijski dom, koji je postao misionarski centar. Ovaj prostor služi za duhovne aktivnosti, omladinske programe i radionice, okupljajući vernike svih generacija.
Hram Svetog Aleksandra Nevskog ostaje živo svedočanstvo hrišćanske vere, kulture i duhovnosti, slaveći ne samo nebeskog zaštitnika, već i istrajnost srpskog naroda u očuvanju svojih duhovnih vrednosti.
U hramu Svetog Georgija u Užicu, gde je vera stub zajedništva, uz arhijerejsku liturgiju, svečano rukopoloženje i praznični ručak, sabrano je preko hiljadu vernika u duhu ljubavi i zahvalnosti prema precima.
Ističući zajednički bol i podršku u teškim vremenima, mitropolit Antonije deli svoje utiske o poseti srpskim zemljama i razmišljanja o aktuelnim pitanjima pravoslavnog sveta, o Ukrajini i Kosovu i Metohiji, naglašavajući ulogu Crkve u očuvanju istine i pravde.
Božićni post podrazumeva odricanje od poroka, stroga pravila o hrani, kao i važnost odlaska na bogosluženja i pričesti, a poglavar Srpske pravoslavne crkve posebno ističe značaj prisustva na liturgiji.
Na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice, vladika šabački Jerotej služio je liturgiju u svetinji staroj više od sedam vekova, čija istorija objedinjuje podvige svetitelja, iskušenja pod turskom vlašću i neprolaznu duhovnu snagu.
Svetogorski oci prvi su stigli da pruže duhovnu i telesnu pomoć ozleđenom verniku, dok su vojnici i vatrogasci izveli spektakularnu akciju spasavanja u gotovo nemogućim uslovima.
U Sabornom hramu u Kragujevcu služen je pomen blaženopočivšem episkopu šumadijskom Savi, a dirljive besede mitropolita Jovana i oca Zorana Krstića otkrile su kakav je čovek zaista bio i šta je smatrao svojim najvećim odlikovanjem u životu.
Tokom razgovora o jednom duhovnom vikendu za devojke koje razmišljaju o duhovnom pozivu, časne sestre su pomenule pesmu koja govori o Božijem pozivu na redovnički život.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Uz liturgiju koju je služio mitropolit Atanasije i prisustvo brojnih vernika, crkva u ovom selu pored Pljevalja zasijala je u čast Svetog velikomučenika Dimitrija. Posle bogosluženja i osveštavanja slavskih darova, hrišćanska radost nastavljena je uz trpezu ljubavi.
Mitropolit kruševački David predvodio je molitveni skup, uz sasluženje brojnog sveštenstva i svešteno-monaštva, i blagosiljao verni narod sabran u velikom broju oko svoje svetinje.
Verni narod iz vukovarskog kraja, prisustvovao je liturgiji na praznik Svete prepodobnomučenice Paraskeve, čuvajući tradiciji uz trenutke duhovnog osnaženja i zajedništva koji će im ostati u sećanju.
Ova svetinja zasijala je raskošnom duhovnom radošću na praznik arhangela kome je posvećena. Mitropolit mileševski Atanasije služio je arhijerejsku liturgiju, a vernici i sveštenoslužitelji, sabrani u jedinstvu i molitvi, učinili su ovaj dan posebnim.
U Sabornom hramu u Kragujevcu služen je pomen blaženopočivšem episkopu šumadijskom Savi, a dirljive besede mitropolita Jovana i oca Zorana Krstića otkrile su kakav je čovek zaista bio i šta je smatrao svojim najvećim odlikovanjem u životu.
Nazivan špijunom i neprijateljem naroda, podgorički paroh stao je sam protiv sistema koji je ćutao dok je njegovo ime bilo gaženo. Presuda u njegovu korist sada otvara pitanje odgovornosti države i medija.
Festival crkvenih horova u crkvi Svetog Đorđa pretvorio se u retko duhovno sabranje, gde su molitva i pesma u isti glas progovorile o veri, zajedništvu i svetosti svakodnevnog života.
Učenici i profesori Bogoslovije Svetih Kirila i Metodija našli su se u Hilandaru, gde im je mitropolit raško-prizrenski otvorio vrata duhovnog života koji se ne predaje pred tablom, već doživljava u molitvi i tišini Svetogorske lavre.
Svetogorski oci prvi su stigli da pruže duhovnu i telesnu pomoć ozleđenom verniku, dok su vojnici i vatrogasci izveli spektakularnu akciju spasavanja u gotovo nemogućim uslovima.
Tokom razgovora o jednom duhovnom vikendu za devojke koje razmišljaju o duhovnom pozivu, časne sestre su pomenule pesmu koja govori o Božijem pozivu na redovnički život.
Nazivan špijunom i neprijateljem naroda, podgorički paroh stao je sam protiv sistema koji je ćutao dok je njegovo ime bilo gaženo. Presuda u njegovu korist sada otvara pitanje odgovornosti države i medija.